Važnost dezinfekcije vode za piće u sustavima za napajanje

Zašto je upravljanje kvalitetom pitke vode važno?

Upravljanje kvalitetom pitke vode jedan je od najučinkovitijih načina za postizanje profitabilne i zdrave proizvodnje te je usko povezano sa stanjem sustava za napajanje. Osim dostatne količine, voda mora biti i odgovarajuće kvalitete. Svako smanjenje protoka i pristupa vodi brzo se odražava na lošiju proizvodnju.

Iako se mnoge bakterije mogu relativno lako uništiti, one se mogu nastaniti i zaštititi unutar biofilma, koji predstavlja nevidljivu opasnost. Biofilm je sluzavi sloj mikroorganizama koji se stvara na površinama. Sastoji se od tvari koje proizvode bakterije (aerobne i anaerobne), gljive i alge. Taj sloj pruža zaštićeno okruženje za razmnožavanje mikroorganizama. Razvoj biofilma pospješuju stajanje vode i više temperature. Biofilm predstavlja hranjivu podlogu za mikroorganizme i istovremeno ih štiti od djelovanja klasičnih dezinficijensa. Osim toga, smanjuje učinkovitost cjepiva i lijekova jer uzrokuje neravnomjernu raspodjelu u vodi i potrebu za višim dozama.

Za rješavanje problema s kvalitetom pitke vode i sprječavanje biofilma uspješno se koristi klorov dioksid. On se u vodi vrlo dobro otapa i u otopini ostaje u plinovitom obliku. Učinkovit je u uništavanju mikroorganizama kao što su gljive, bakterije i virusi. Uklanja biofilm, a kada se koristi u niskim koncentracijama tijekom turnusa, sprječava njegovo ponovno stvaranje. Klorov dioksid nije korozivan za linije napajanja i ne utječe na miris ili pH vode. Njegovo djelovanje ne ovisi o temperaturi, tvrdoći vode ili pH vrijednosti.

Uporaba sustava Konax za dezinfekciju pitke vode na farmi brojlera

Na farmi u okolici Ptuja, koja se bavi uzgojem brojlera, u listopadu 2025. godine uveli smo sustav Konax, koji omogućuje kontinuiranu dezinfekciju pitke vode klorovim dioksidom.

Gospodarstvo se na uvođenje odlučilo zbog dugotrajnih problema s biofilmom, začepljenjem linija za napajanje i općenito lošom kvalitetom vode, što je značajno utjecalo na upravljanje uzgojem.

Slika 1: Uzgoj s 14.000 brojlera (dvoetažni peradnjak), ostvaruju prosječno šest turnusa godišnje.

Najveći problem predstavljala je stalna prisutnost biofilma u cijevima za napajanje, posebice nakon primjene lijekova i cjepiva. Posljedično je dolazilo do čestog začepljenja nippli, što je zahtijevalo redovite mehaničke intervencije. Voda u sustavu često je bila tamna i neugodnog mirisa. Prilikom pojave problema koristile su se kiseline, no te su mjere bile samo privremene. Nakon svakog liječenja sustav za napajanje morao se mehanički očistiti i morao se povećavati pritisak kako bi se uklonile nečistoće, no problemi nisu bili trajno riješeni.