Bakterijski silažni inokulant često se smatra sastavnim dijelom procesa pripreme silaže. Koliko su važni različiti sojevi bakterija i koja su najnovija istraživanja na temu tehnologije
silažnih inokulanata?

Odabirom pravoga silažnog inokulanta može se poboljšati proces fermentacije, sačuvati više vrijednih hranjivih tvari i životinjama pružiti iznimno ukusnu i hranjivu stočnu hranu koja će se koristiti tijekom ljetnih i zimskih mjeseci.

Dr. Keith A. Bryan, stručnjak za tehničke usluge u Chr. Hansenu u Sjevernoj Americi, objašnjava kako postoje različiti tipovi bakterija kada je riječ o silažnim inokulantima. “Općenito govorimo o bakterijama mliječne kiseline (LAB) i njihovim širokim načinima djelovanja - homofermentativnim ili heterofermentativnim sojevima. Isto tako, govorimo i o imenima njihovih rodova i vrsta, kao što su Lactobacillus plantarum ili Lactococcus lactis, ali nestručnom oku to ne govori uvijek ono što stvarno trebamo znati“, ističe dr. Bryan.


Djelovanje bakterija
Dok sve bakterije mliječne kiseline (LAB) proizvode mliječnu kiselinu, neke proizvode i octenu kiselinu, a brzina, količina i uvjeti potrebni za tu proizvodnju mijenjaju se, i to prema specifičnom soju korištenih bakterija.

 

 

“Tek na razini soja stvarno počinjemo razumijevati što točno radi bakterija. Oznaku soja obično čini nekoliko slova i brojeva na kraju imena bakterija (npr. Lactococcus lactis O-224 vs. Lactococcus lactis SR3.54). Ta slova i brojevi razlikuju svaku vrstu na razini soja. Na razini gena, razlika između dvaju sojeva iste vrste bakterija mogla bi biti značajnija od razlike između ljudi i miševa”, kaže dr. Bryn.

“To zapravo znači kako sve bakterije nisu stvorene jednakima. Postoje tisuće različitih sojeva bakterija unutar svake vrste, uključujući i one koje koristimo u silažnim inokulantima. Očito postoje razlike u načinu ponašanja svake od njih u širokom rasponu uvjeta tijekom pripreme silaže”, ističe dr. Bryan.

Zašto? Jednostavno zato što dva silažna inokulanta sadržavaju istu vrstu bakterija, kao što je Lactobacillus buchneri, i ta dva bakterijska soja mogla bi se ponašati posve drugačije s drugim bakterijama u inokulantu i u procesu fermentacije, što u konačnici rezultira različitim odgovorom u silaži i na kraju u životinji.

“Znamo da mnogi proizvodi na tržištu sadržavaju slične vrste, ali to nisu isti sojevi. Svaki proizvođač koristi svoje sojeve, i to zbog vlastitih razloga. Znamo da neki sojevi imaju određene prednosti. Zato kada je riječ o pripremi dobro fermentirane, ukusne silaže koja ostaje svježa i potiče konzumaciju, sojevi igraju izrazito važnu ulogu!”, objašnjava dr. Bryan.

 

 

Nova tehnologija

Dr. Bryan također vjeruje kako velik dio znanja o silažnim inokulantima na današnjem tržištu nije nužno netočan već je pomalo zastario.
On kaže: “Svaki razgovor o pripremi bolje silaže započinje s fokusom na upravljanje silažom. Osnovni princip je isti kao i oduvijek - izvucite zrak, zadržite zrak vani. Kisik je neprijatelj! Jednom kada započnemo s raspravom o inokulantima, naš se fokus preusmjerava na znanstveno utemeljeno i istraživački dokazano, a to znači da će nove spoznaje i dalje oblikovati naše mišljenje.”

Tradicionalno, teorija koja stoji iza dobrog inokulanta za pripremu silaže bila je promicanje brzog snižavanja pH korištenjem organizama koji stvaraju vrlo visoku razinu mliječne kiseline, stvarajući nepovoljno okruženje za organizme koji uzrokuju kvarenje i smanjujući gubitak suhe tvari.

Dr. Bryan navodi: “Na mnogo načina to nije potpuno netočno, ali novom tehnologijom sada možemo otići korak dalje. Pravi je neprijatelj dobre fermentacije kisik i brzina kojom većinu tog kisika možemo izvući iz silaže. Sve bakterije koje se koriste u silažnim inokulantima dizajnirane su tako da svoj posao obave u anaerobnim uvjetima. Dok kisik ne nestane, od anaerobno mliječno-kiselinskih bakterija (LAB) ne možemo imati koristi da dostignemo terminalni pH - tako uklanjanje kisika mora biti na prvome mjestu.”

 

         

 
Aktivno skupljanje kisika iz silaže

U većini prostora za skladištenje silaže (zemljani silosi, betonski silosi, bunkeri, jame itd.) proces uklanjanja kisika započinje tijekom sabijanja, a završava pod plastikom do šest tjedana kasnije. Dr. Bryan kaže da se na raznim tržištima sada mogu nabaviti proizvodi koji “aktivno skupljaju kisik” iz silaže, tako da se praktički uvjeti bez kisika mogu uspostaviti u manje od 24 sata.
 

 

Još jedna povijesna pretpostavka za silažne inokulante, prema dr. Bryanu, jest da su heterofermentativni proizvodi korisni samo u sprečavanju aerobnog kvarenja i zagrijavanja.

On kaže: “Iako je istina da heterofermentativne vrste bakterija, kao što je Lactobacillus buchneri, pomažu u sprečavanju aerobnog kvarenja, oni rade puno više od toga. U mnogim slučajevima upravo kombinacija sojeva čini najveću razliku. Katkad dodavanjem dvaju sojeva dobijete prednosti obaju sojeva u “aditivnom” efektu. Katkad pomoću pravog istraživanja možete pronaći dva soja koji daju “multiplikativan”
efekt, gdje je zbroj jedan i jedan sada jednako tri ili četiri, umjesto samo dva.”

Neki novi kombinirani proizvodi koji sadržavaju i homofermentativne i heterofermentativne sojeve mogu pružiti više od samog zbroja njihovih dijelova. Neki znanstveno utemeljeni, istraživački dokazani inokulanti omogućuju rano otvaranje silaže koja je fermentaciju završila u samo sedam dana, a pritom iskazuju poboljšanja u probavljivosti škroba i suhih tvari, poboljšanja u okusu i konzumaciji hrane pa
čak i inhibiciji klostridija.

Dr. Bryan kaže: “Riječ je o naprednim tehnologijama druge i treće generacije koje vidimo kod današnjih silažnih inokulanata, i ako je to potvrđeno neovisnim istraživanjima, tada oni uistinu mogu utjecati na kvalitetu vaše silaže. Ne radi se više samo o zaštiti od katastrofalne silaže. Poanta je modernih inokulanta upravo u postizanju značajnih poboljšanja.”