Mastitis kod prvotelki

Mastitis kod prvotelki

Studije pokazuju da je klinički mastitis u prvim tjednima nakon teljenja češći kod junica nego kod starijih krava

Junice su budućnost stada, stoga je vrlo važno kakvo je stanje vimena prvotelki. Mastitis kod prvotelki uzrokuje dugoročne gospodarske posljedice na stado, jer često utječe na nižu mliječnost i lošije zdravlje vimena životinja u kasnijim laktacijama. Broj somatskih stanica pri prvoj kontroli nakon teljenja može nagovijestiti kakva će biti budućnost prvotelke u stadu!

Učestalost mastitisa kod junica

Junice, kao i krave, mogu patiti od kliničkog (promjene u mlijeku, povišena temperatura, oteklina, bol) ili supkliničkog mastitisa (povišeni broj somatskih stanica), a osim toga kod njih se često javljaju i ''slijepe sise'', najčešće posljedica upale vimena prije teljenja.

Iako junice nikada nismo muzli i nisu bile izložene vakuumu, muznim jedinicama… studije pokazuju da je klinički mastitis u prvim tjednima nakon teljenja češći kod junica nego kod starijih krava (grafikon 1.). Uzmemo li u obzir cijelu laktaciju, učestalost kliničkog mastitisa kod junica je manja.

Postavlja se pitanje zašto se u junica na početku laktacije bilježi više mastitisa nego kod starijih krava, kada dolazi do infekcije vimena kod junica i koje bismo mjere mogli poduzeti kako bi se smanjila učestalost mastitisa kod prvotelki.

Uzročnici mastitisa kod junica

Kod mnogo junica vime se inficira prije teljenja, kod puno njih do infekcije dođe tijekom teljenja ili ubrzo nakon teljenja. Razlike među stadima su velike: od 29  pa sve do 75% junica zaraženo je prije teljenja. Međutim, mnoge su junice zaražene tzv. CNS patogenima (koagulaza negativni stafilokoki, na nalazu bakteriološke pretrage pronaći ćete samo Staphylococcus sp.). Riječ je o širokoj skupini patogena koji se znatno razlikuju. To su stafilokoki, ali za razliku od Staphylococcus aureusa, koji je značajan patogen, oni su manje značajni patogeni (uzročnici).

Pojedini CNS patogeni ponašaju se kao okolišni, a neki više kao kontagiozni patogeni. Većinom uzrokuju supklinički mastitis. Prvotelke koje su njima zaražene imaju blago povišen broj somatskih stanica (za oko 50.000), dok životinje zaražene značajnim patogenima (npr. Staphylococcus aureusom ili E. coli) obično imaju veći broj somatskih stanica (veći od 250.000). Broj somatskih stanica kod tih životinja obično se ne smanjuje ispod 100.000 tijekom cijele laktacije! 

Infekcije CNS patogenima obično ne liječimo. Zanimljivo je da je u prvotelki zaraženih CNS patogenima čak i veća mliječnost nego u životinja koje nisu zaražene nikakvim bakterijama! Stoga je izrazito važno znati s kojim patogenima imamo posla.

Oprez! Ako u bakteriološkoj analizi nakon kliničkog mastitisa nađemo uzročnika CNS-a, moguće je da je pravi uzročnik mastitisa neka druga bakterija koju nismo izolirali! CNS patogen obično ne uzrokuje klinički mastitis, samo (blago) povišeni broj somatskih stanica. Uzročnik kliničkog mastitisa vjerojatnije je jedna od značajnih bakterija (česte su Staph. aureus, Str. uberis, Str. disgalactiae, E. coli).

Koja je od tih bakterija najčešći uzročnik mastitisa kod junica ovisi o farmi. Ako je Staph. aureus prisutan na farmi, često se nalazi kod prvotelki!

Supklinički mastitis i broj somatskih stanica nakon teljenja

Jedini je znak supkliničkog mastitisa povišen broj somatskih stanica. Kod prvotelki možemo očekivati niži broj somatskih stanica nego kod krava. Cilj je za junice na razini stada manje od 150.000 somatskih stanica, a za krave manje od 250.000 somatskih stanica.

Istraživanja pokazuju da prvotelke s povišenim brojem somatskih stanica pri prvom mjerenju imaju:

• manju mliječnost tijekom cijele laktacije, vjerojatno zbog oštećenja mliječne žlijezde
• viši broj somatskih stanica tijekom cijele laktacije i
• veću vjerojatnost da će biti izlučene iz stada!

Prvotelke i dalje rastu tijekom prve laktacije, a raste i njihova mliječna žlijezda. Oštećenja vimena na početku prve laktacije stoga mogu uzrokovati dugoročne posljedice. Junice koje su se telile s manje od 50.000 somatskih stanica imaju veću mliječnost, manju vjerojatnost pojave kliničkog mastitisa i bolje izglede za ostanak u stadu. Što je manji broj somatskih stanica nakon prvog teljenja, to je bolje! Uzgajivači često misle da nizak broj somatskih stanica nije dobar, iako istraživanja to ne potvrđuju. Naime, važna je sposobnost životinje da privuče somatske stanice u mliječnu žlijezdu kada dođe do infekcije vimena kako bi one spriječile mastitis, a ne da su te stanice stalno prisutne u mlijeku!

Klinički mastitis kod prvotelki

Kao što smo na početku primijetili, klinički mastitis kod junica osobito je čest u prvim tjednima laktacije. Dobra je strana što je liječenje mastitisa kod junica uspješnije. Češće nego kod krava uspijevamo u bakteriološkom ozdravljenju, odnosno uklanjanju bakterija iz vimena. Izliječeni klinički mastitis nema dugotrajan učinak na povišeni broj somatskih stanica i proizvodnju životinje. Ipak, prvotelke s teškim kliničkim mastitisom češće se izlučuju iz stada od onih koji nisu imale mastitis.

Sprečavanje mastitisa kod junica

S obzirom na to da junice n

isu bile u kontaktu s muznim uređajem ali su unatoč tome često zaražene, moramo se usredotočiti na uzgojno razdoblje i vrijeme samog teljenja kako bismo spriječili mastitis. U jednoj njemačkoj studiji dokazali su da čak 77% infekcija vimena otkrivenih nakon teljenja potječe iz uzgojnog razdoblja.

Pokazalo se da se neki kontagiozni uzročnici infekcije lako prenose putem mastitičnog mlijeka kojim se hrani telad, a koja potom sišu jedno drugo. Uzročnici se naseljavaju na njušku i usnu šupljinu teleta, a međusobnim sisanjem prebacuju na vime gdje čekaju teljenje nakon kojeg izazovu mastitis. Stoga se ne preporučuje hranjenje mlade teladi mastitičnim mlijekom. Naravno, važno je i spriječiti međusobno sisanje teladi.

Učinkovito suzbijanje muha koje mogu biti prijenosnici mastitisa kod junica također je važno za prevenciju kontagioznog mastitisa kod junica. Istraživanja su pokazala vezu između kontrole muha i učestalosti kontagioznog mastitisa kod junica.

Treba spriječiti i nastanak ozljeda i ogrebotina na vimenu. Njih naime lako kolonizira Staph. aureus.

Na učestalost okolišnog mastitisa kod prvotelki značajno utječe čistoća vimena junica. Osim što ležište treba održavati čistim i suhim, osobito tijekom zadnjeg tromjesečja graviditeta, preporučuje se i brijanje ili spaljivanje vimena junice. Mnoge farme već imaju vrlo dobru higijenske uvjete za krave u laktaciji, a junice drže u znatno lošijim higijenskim uvjetima! Više mastitisa ima i kod junica koje imaju sise bliže tlu.

Kao i kod krava, vrlo je važna higijena boksa u kojem se junice tele, gdje su česte infekcije okolišnim patogenima. Kao i u slučaju krava, i u junica je uspostavljena veza između određenih hranjivih tvari i pojave mastitisa i broja somatskih stanica. Dakle, pravilna briga i njega mora započeti već tijekom uzgoja!

Selen i vitamin E povećavaju aktivnost fagocita (stanica koje su sposobne progutati bakterije) i na taj način pridonose zdravlju vimena. S boljom otpornošću životinja, koja utječe na pojavnost mastitisa, dokazano su povezani bakar, cink, vitamin A i beta karoteni, većinom kao antioksidansi i elementi koji značajno utječu na epitel i sluznicu, kao prvu prepreku ulasku bakterija u sisni kanal.

Također, važno je i da ne dođe do velikog pada kondicije junica i negativne energetske bilance, takvo stanje je često popraćeno edemom vimena, što također predstavlja rizik od kliničkog mastitisa. Kod starijih junica prisutan je povećani rizik od mastitisa i povišenog broja somatskih stanica, što je vjerojatno povezano s povećanom tjelesnom masom, teškim teljenjem...

Stada s povećanim brojem somatskih stanica u laktofrizu i s većom učestalošću mastitisa kod krava također imaju povećani broj somatskih stanica i više kliničkog mastitisa kod prvotelki! To upozorava na prijenos bakterija sa starijih na mlađe životinje. Manje je problema s mastitisom kod prvotelki u stadima gdje su junice odvojene od krava.

Kad uzmemo u obzir navedene razloge i poboljšamo upravljanje stadom, možemo razmotriti i upotrebu čepa za sise kod junica (više od polovice junica ima otvoren sisni kanal 60 dana prije teljenja), ili čak uporabu antibiotika za zasušenje. Moguća je i dokazano učinkovita metoda (osobito za infekcije sa Str. uberis) i dezinfekcija sisa prije prvog teljenja sredstvima za dezinfekciju sisa. Puno se očekuje i od vakcinacije junica. Međutim, još uvijek postoji malo istraživanja na tom području.

Zaključak

Supklinički ili klinički mastitis u prvoj laktaciji loš je putokaz za životinju i ekonomiju farme. Stoga je iznimno važno već tijekom uzgoja junica poduzeti mjere koje smanjuju vjerojatnost pojave mastitisa kod junica. Zamjena starih, često kronično zaraženih krava zdravim junicama često je najbolji način za poboljšanje zdravlja vimena u stadu.

Junice koje su se telile s manje od 50.000 somatskih stanica imaju veću mliječnost, manju vjerojatnost pojave kliničkog mastitisa i bolje izglede za ostanak u stadu. Što je manji broj somatskih stanica nakon prvog teljenja, to je bolje

Črtomir Praprotnik, dr.med.vet.

Animalis d.o.o.